Svi bismo željeli da se sav donirani iznos utroši za svrhu radi koje smo novac uplatili i žao nam je ako donirani novac u cijelosti ne stiže u “prave” ruke. Kada doniramo za bolesnu djecu ili stradale od potresa, prirodno je da želimo da što više sredstava dođe do krajnjih korisnika i ne razmišljamo o organizacijskim troškovima. No, stvari nisu tako jednostavne.
Da bi bilo koja organizacija funkcionirala, potreban joj je novac s kojim će pokriti troškove zaposlenika, troškove volontera, putne troškove, računovodstvo, opremu za rad, trening zaposlenika, struju i vodu ili pak ulaganje u dodatno prikupljanje sredstava. Bez pokrivanja tih troškova, nema ni finalnog rezultata radi kojih organizacija postoji. Taj iznos zovemo “overhead” ili “trošak hladnog pogona” ili “opći troškovi”.
Umjesto preispitivanja organizacije samo na osnovi “overheada”, korisno je promijeniti naše razmišljanje u smjeru utvrđivanja koliko dobro neprofitna organizacija pretvara “overhead“ u usluge i društvenu promjenu.
S druge strane, mijenja se uvjerenje da su opći troškovi negativni. Sve više ljudi shvaća da troškovi možda nemaju nikakve veze s učinkovitošću neprofitne organizacije. Zapravo, troškovi hladnog pogona koji su preniski mogu biti razlog više za brigu.
Sjećam se kada smo bili u inicijalnim razgovorima s jednim od naših najvećih korporativnih donatora koji je htio donirati za Fond 5.5. Pitali su nas: “Koji postotak donacije vam je potreban za operativne troškove?”. Na odgovor od 10% uslijedilo je pitanje: “Jeste li sigurni da to nije premalo? Znate, možete organizaciju dovesti u opasnost da implodira ako se rastegnete više nego što možete.”
Koliko je dovoljno, a koliko je previše?
Mark Blumberg, odvjetnik specijaliziran za neprofitno pravo, kaže: “Neke dobrotvorne organizacije mogu imati opće troškove od 10%-15%, ali mnoge će sasvim opravdano imati veće režijske troškove, uključujući administraciju i fundraising, vjerojatnije u rasponu od 20%-35%. Morate pomno pogledati pojedinačnu dobrotvornu organizaciju, kako djeluje i na što troši novac. Moguće je da bi dobrotvorna organizacija s 20% režija trebala trošiti 25%, dok bi druga dobrotvorna organizacija s 15% režija vjerojatno trebala trošiti 10%.”
Ono što svi trebamo tražiti je da svaka organizacija jasno objavi koji joj je to postotak donacije potreban kako bi uopće izvela sve planirano. Transparentnost je uvjet bez kojeg se ne može i ne smije raditi ništa. A pogotovo ne prikupljati novac za ljude kojima je životno potreban.
Odvjetnica Alexandra Tzannidakis primjećuje da: “emocionalna priroda dobrotvornog davanja možda može zaslijepiti ljude pred realnošću da su dobrotvorne organizacije uvelike poslovi – kao što moraju i trebaju biti. Razlika je u biti u njihovom cilju: imaju donatore koji žele programske rezultate, umjesto dioničara koji žele profitne rezultate. Ali samo zato što je odredište generiranog novca drugačije, to ne znači da su unutarnji mehanizmi za njegovo generiranje nužno drugačiji. Kao i svaki profitni posao, administrativni troškovi dobrotvorne organizacije mogu biti presudni za maksimiziranje njezinog učinka.”
Moje mišljenje, kao upravitelja Zaklade SOLIDARNA, jeste da je za hrvatske prilike sasvim u redu da organizacijski trošak iznosi 10-20%, a da 80-90% ide na direktne programske troškove. Naravno, to ovisi o složenosti, količini, trajanju, broju korisnika i korisnica i slično. S druge strane, istraživanja su pokazala da je individualnim donatorima sasvim u redu da operativni trošak ide i do 25%. Sve ispod 10% može dovesti organizaciju do toga da lošije odradi zadani posao, a u konačnici da će se morati i ugasiti.
Tko želi znati više:
Pridružite nam se svojim idejama u stvaranju novih prilika za solidarno društvo i zajedno pokažimo da je #Solidarno naše #NovoNormalno
