Strateškom suradnjom do solidarne radne okoline za žene žrtve nasilja

Kao doprinos globalnoj kampanji „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama“, SOLIDARNA – zaklada za ljudska prava i solidarnost i njezin Fond#spasime te Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HR PSOR), uz podršku Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj održali su online otvoreni razgovor  „Solidarna radna okolina sa ženama žrtvama partnerskog i obiteljskog nasilja“.

Cijelu raspravu možete pogledati OVDJE.

Otvoreni razgovor započeo u suglasju da je tržište rada žila je kucavica ekonomske emancipacije žena i temeljni preduvjet za održiv izlazak iz kruga partnerskog i obiteljskog nasilja, kako je uvodno istaknula Marina Škrabalo, upraviteljica Zaklade SOLIDARNA i moderatorica ove rasprave.  Violeta Simeonova Staničić je u ime Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj naglasila da je strašan porast nasilja nad ženama širom EU gorući problem aktualne pandemije koji zahtijeva prioritetni tretman u politikama nacionalnih vlada i Europske unije, a to u prvom redu znači stvarnu provedbu ukupnog spektra mjera Istanbulske konvencije. Skup su uvodno pozdravile Marija Knežević-Kajari pomoćnica Ministra rada i predsjednica Upravnog vijeća HZZ-a, Margereta Mađerić, državna tajnica u Ministarstvu rada te Iva Prpić u ime Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba dok je zaključni osvrt dao Nebojša Paunović u ime Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Dužnosnice izvršnih institucija potvrdile su svoju otvorenost za prijedloge poboljšanja sustava podrške ženama žrtvama nasilja u obitelji i partnerskim odnosima.

Kao polazište iznimno važnoj međusektorskoj raspravi poslužili su nalazi dosad jedinog istraživanja o stavovima poslodavaca Ženske sobe iz 2018 „Korak bliže zaposlenju“ koje je predstavila Anamaria Drođan-Kranjčec. U otvorenom međusektorskom razgovoru koji je uslijedio aktivno su sudjelovali Kristina Fleicher iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ana Miličević Pezelj, SSSH, članica upravnog vijeća HZZ, Kristina Kulić u ime Autonomne ženske kuće Zagreb, Ivan Janković u ime tvrtke IKEA i Daria Mateljak iz tvrtke Hauska&Partner, koje su obje i članice HRPSOR-a, Ana Pecotić, iz inicijative #spasime, Hrvoje Belobrk, predstojnik područnog ureda HZZ-a Virovitica te Desa Kolesarić, S.O.S. Virovitica.

U raspravi, sudionici i sudionice podvukli su hitne i bitne potrebe žrtava rodno uvjetovanog nasilja – i to prvenstveno žena – na radnom mjestu i tržištu rada u cjelini.  Za žene žrtve nasilja temeljne su potrebe sigurnost i kvaliteta radnog mjesta, pristupačnost profesionalnog razvoja i cjeloživotnog učenja, financijske potpore u krizi (za izvanredne troškove odvjetnika, stanarine,  liječenja, čuvanja djece i dr.) te svakako pristupačna i stručna psihološka podrška usmjerene k osnaživanju i emancipaciji. Posebno je važna otvorenost poslodavca spram fleksibilnijeg  definiranja radnog vremena i aktualnih radnih zadataka s obzirom na hitne potrebe žene u krizi koja se u tom trenutku bori za svoj život i dostojanstvo, a najčešće i za sigurnost svoje djece. Neizostavna dimenzija pomoći žrtvama nasilja sustavna je i ciljana podrška poslodavcima te javnim stručnim službama, posebno u pogledu njihovog razumijevanja problematike nasilja nad ženama te efikasnosti suradnje različitih točaka u sustavu. U tome je ključni resurs međusektorska suradnja sa ženskim organizacijama koje su desetljećima na prvoj liniji podrške ženama, u svrhu njihovog kvalitetnijeg i bržeg zapošljavanja.  Važno je da poslodavci prepoznaju podršku svojim radnicama u prijelomnim trenucima njihovih života kao investiciju u ljude i radnu okolinu, a time i u zadovoljstvo i produktivnost svih svojih radnica i radnika.  Sustav podrške zapošljavanju žena žrtava nasilja treba domisliti, poboljšati i  sustavno  financirati putem Nacionalne politike ravnopravnosti spolova i Nacionalne strategije suzbijanja svih oblika nasilja nad ženama te novog  programa ESF-a te razrade državnog proračuna što su sve hitne zadaće koje Vlada RH tek treba obaviti da bi opravdala povjerenje.

Sudionice i sudionici su zaključili da je spremnost na suradničko i osviješteno djelovanje vlasti, socijalnih partnera i civilnog društva glavna je snaga promjene. O tome svjedoče i inovacije u internoj politici brige o radnicima u uvjetima pandemije tvrtke IKEA koja je u edukaciju svojeg tima za ljudske resurse o tome kako unutar radne sredine podržati žene žrtve nasilja uključila stručnjakinje Autonomne ženske kuće Zagreb, a kao odgovor na aktualnu krizu uspostavila i Fond solidarnosti koji pruža financijsku potporu za stanarine, odvjetničke troškove te psihološku podršku sa radnice koje  preživljavaju obiteljsko nasilje i njihove obiteljima, prioritetno djecu.

Po završetku okruglog stola, Mirjana Matešić iz HR PSOR-a istaknula način na koji je nužno pristupiti navedenim problemima kako bi se oni adekvatno i dugoročno rješavali: „U Republici Hrvatskoj problem je što su naša poduzeća u pravilu jako mala, relativno slaba i ne posjeduju resurse i kapacitete pa najčešće najbolju praksu nalazimo u kompanijama koje su dio nekih multinacionalnih organizacija. Ono što možemo kopirati, što je dobra praksa, je upravo taj zajednički rad gdje pristup žrtvi nasilja nije pojedinačan, ne ovisi samo o centru za socijalnu skrb ili o nekoj sigurnoj kući, nego se žena suradnički prati i sa poslodavcem, i sa školom (ako se radi o djeci koja su žrtve nasilja) – dakle cijeli sustav daje zajedničku podršku kako bi se žena izvukla iz nasilne sredine i postavila na noge, kako psihološki tako i ekonomski. Kod nas, nažalost, te sinergije nema i upravo je ta sinergija zagovarana danas. Sinergija cijelog sustava je ono na čemu trebamo raditi.“

Sanja Sarnavka, dugogodišnja aktivistkinja protiv nasilja nad ženama i predsjednica Zakladne uprave SOLIDARNE nakon rasprave vlastima je poručila: „Konačno imamo ministarstvo i rada i socijalne politike zajedno, tako da se može postići puno veća sinergija i napraviti puno više stvari. Tražit ćemo sastanak na kojem ćemo poručiti da se zaključci današnjeg okruglog stola moraju pretvoriti u mjere aktivne politike zapošljavanja na nacionalnoj razini. Te mjere se, naravno, moraju spuštati na lokalni razinu i u manje sredine. Imali smo sugovornika iz HZZ-a iz Virovitice koji je govorio o problemima žena iz ruralnih sredina koje ne mogu uopće doći do HZZ-a jer nemaju prijevoz, koje nemaju sredstava, koje nemaju znanja… Strašno je puno posla pred nama, a ono što se najčešće ističe koristi kao isprika je da nema novaca. Ima! Novaca ima, pogotovo kroz Europski socijalni fond. Ako se budu radili kvalitetni, a ne neki „reda radi“ projekti, u ovom području se može jako puno toga napraviti, i to na sveopću korist društva i države.”

Uz zahvale na podršci Uredu Europskog parlamenta u Zagrebu i odličnom odazivu i otvorenosti nadležnih institucija te svih dionika, Zaklada SOLIDARNA i HRPSOR poslat će nadležnim institucijama prijedloge za  prilagodbu novog paketa mjera aktivnog zapošljavanja i programiranje Europskog socijalnog fonda u korist žena žrtava nasilja na tržištu rada, poslodavaca, sindikata te mreže podrške ženama u zajednici.