Antirodni pokreti stvaraju patrijarhalne obrasce koji potiču nasilje nad ženama

Zbog jačanja antirodnih politika i prijetnji rodnoj ravnopravnosti u srpnju je saborski Klub zastupnika Možemo organizirao okrugli stol pod nazivom “Antirodni pokreti i nasilje nad ženama”. U raspravi su sudjelovali predstavnici institucija pravobranitelja, organizacija civilnog društva i saborski zastupnici.

Piše: Ivana Vranješ

Hrvatska još uvijek ima visoku stopu femicida u odnosu na broj stanovnika. Međutim, posljednjih godina očita je povezanost patrijarhata i antirodnih pokreta s nasiljem nad ženama, te femicidom. Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova rekla je da u Hrvatskoj svjedočimo antirodnim pokretima koji se zalažu za vodeću društvenu ulogu muškaraca po kojoj su oni prirodne vođe, a uloga žene je na razini majke, kućanice, njegovateljice, odgajateljice. Upozorila je da antirodni pokreti u svojim formacijama koriste vjerski nauk i tako daju legitimitet vrijednostima kojima žele mijenjati društvenu svijest sukladno idejama koje idu prema retradicionalizaciji društva .

“Pri tome se zanemaruju zahtjevi svakog suvremenog društva koji podrazumijevaju ravnopravnu ulogu žena na tržištu rada, u javnom prostoru, političko djelovanje, ekonomsko odlučivanje. Upravo takvi neokonzervativni, tradicionalno – patrijarhalni obrasci su na neki način okidač, odnosno korijen rodno uvjetovanog nasilja koji se nalazi u neravnopravnim odnosima moći“, kazala je Ljubičić. Spomenula je i da prema analizama MUP-a glavni okidač za femicid predstavlja odluka žena da napusti bračnu zajednicu u kojoj je muškarac vrhovni autoritet.

Sanja Bezbradica – Jelavić, odvjetnica Autonomne ženske kuće istaknula je da molitelji na hrvatskim trgovima svake prve subote u mjesecu, te oni pred bolnicama napadaju osnovna ljudska prava, temeljne slobode i integritet žena: “Faktično se radi o novim oblicima govora mržnje prema ženama koji su kamuflirani u molitvu. Proklamacije današnjih ratnika, vitezova i duhovnih vođa imaju svoje korijene u davnoj prošlosti kada su žene bile podčinjene kao ropkinje. Neporeciva je dakle povezanost između primjera u davnoj prošlosti s primjerima današnje moderne Hrvatske“, rekla je Bezbradica – Jelavić.

Smatra da molitve na gradskim trgovima imaju izravan, podržavajući utjecaj na neprihvatljive nasilne obrasce ponašanja muškaraca prema ženama, jer zalaganje za čednost je zalaganje za krotkost, poniznost i trpljenje, a ne za Ustavom garantiranu ravnopravnost. Naglasila je da zalaganje za poštivanje duhovnog autoriteta muškarca je istovremeno oduzimanje autonomije duhovnosti. Bezbradica – Jelavić zaključila je da se radi o diskriminaciji žena koje nisu na nižem stupnju razvoja da bi trebale imati nečiji autoritet, pogotovo muškarca.

S obzirom da se radi o zlouporabi prava na slobodu okupljanja jasna je poruka da u demokratskim društvima okupljanje molitelja na trgovima ne bi trebalo biti  dopušteno. Sanja Sarnavka iz Zaklade Solidarna je rekla da antirodni pokreti koriste koncept zaštite ljudskih prava potpuno uvrnuto s obzirom da radikalni predstavnici većine sebe proglašavaju ugroženom manjinom. Naglasila je da skupine poput „klečavaca“ na hrvatskim trgovima manipuliraju vjerom i svojom ugroženošću kako bi osvojili moć i mijenjali odnose u društvu. Smatra  da podržavanje antirodnih pokreta pridonosi viktimizaciji žena.

Zabrinjavajuća činjenica je da su antirodni pokreti, čiji su ciljevi opasni, dobro globalno umreženi, a njihovo financiranje je netransparentno.

“Iste inicijative se vide u Europi, Južnoj Americi, SAD-u, u Africi. Posvuda se koristi jednaki narativni diskurs. Primjerice, nismo mi za zabranu pobačaja, mi smo za život, nismo za submisivnost žena, mi smo za duhovni autoritet muškaraca, koristi se taj afirmativni ton“, upozorio je Blažević.

Blažević je ukazao i na veliku nepravilnost u financiranju hrvatske Zaklade Vigilare. Naime postoje diskrepancije u financijskim izvještajima vezanim za prihode i priljeve. Tako je primjerice 2022.godine proknjižen prihod od 4,9 milijuna kuna, a na račun je sjelo 19 milijuna kuna, od 2019. godine proknjiženo je 5,7 milijuna dok je 16 milijuna sjelo na račun: “Samo na razini zadnjih pet godina, to je 56 milijuna kuna, odnosno 7,5 milijuna eura koje su došle u jednu organizaciju, ne znamo otkud  su došle, ne znamo ni gdje su, ni za što su potrošene, ni kako je to knjiženo“, istaknuo je Blažević.

Sociolog Ivan Tranfić je rekao da su antirodni pokreti često u sprezi s politikom i određenim političkim strankama. Na taj način se politički socijalizira novi naraštaj radikalno desnih ultrakonzervativnih političara. Spomenuo je da je država na neki način prepoznala antirodne pokrete kao važne dionike društva, jer svojim zahtjevima preuzimaju ljudskopravaški diskurs što im omogućava da imaju pristup raznim odborima, te da se financiraju iz državnih i lokalnih proračuna. Osvrnuo se i na utjecaj molitvenih zajednica i katoličkih kampova na mlade: “Mislim da je to jedan potencijal u budućnosti za radikalizaciju novih naraštaja, jer se najčešće bave napadima na reproduktivna prava žena i na pobačaj“, rekao je Tranfić.

Pojasnio je da antirodni pokreti odbijaju prihvatiti da obitelj može biti poprište nasilja, te žele pod svaku cijenu zaštiti brak i obitelj. Ne priznaju nešto što bi se  moglo nazvati rodno utemeljenim nasiljem, odnosno smatraju da je nasilje posljedica društvenih devijacija kao što su ovisnost, alkoholizam ili mentalni poremećaji: “Pri tome se ignorira da mentalni poremećaji, ovisnosti kod muškaraca koji su nasilni vrlo često proizlaze iz izrazito patrijarhalnog odgoja, gdje se uči dječake da potiskuju emocije, da je agresivnost nešto što je pozitivan model muškosti, nešto normalno za muškarce“, ističe Tranfić.

Saborska zastupnica Možemo, Sandra Benčić je rekla da antirodni pokreti žele promijeniti osnovu društvenog ugovora, a to je jednakost i žele promijeniti izvor regulatorne moći u društvu .

“Oni su manjina i to radikalna skupina koja je možda vezana uz neku vjersku zajednicu, koja želi zapravo manipulirati vjerskim osjećajima, ali nikako ne smijemo poistovjetiti s velikom većinom vjernika u Republici Hrvatskoj. U temeljnom zahtjevu ne postoji razlika između takvih radikalnih skupina i radikalnog Islama. Metode djelovanja su različite, ali je zahtjev isti, a to je promjena društvenog ugovora i izvora regulatorne moći u društvu“,  istaknula je Benčić.

Darijo Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom ukazao je na problem nasilja nad ženama s invaliditetom, a osvrnuo se i na deratifikaciju Istanbulske konvencije. Naglasio je da u Hrvatskoj živi više od  288 tisuća žena s invaliditetom i čine gotovo 44% od ukupnog broja osoba s invaliditetom kojih je više od 650 tisuća. Međutim podataka o slučajevima nasilja nad ženama s invaliditetom je jako malo.

“Osim što su one često izvrgnute višestrukoj diskriminaciji, vrlo rijetko se odluče prijaviti nasilje, jer ovise o počiniteljima takvih kaznenih djela. Veliki broj žena s invaliditetom nisu svjesne da određeno postupanje prema njima je nešto što je nezakonito, društveno neprihvatljivo. Upravo zbog njih je važno koristiti sve dostupne alate vezano uz suzbijanje nasilja, a jedan od tih alata je i Istanbulska konvencija“, istaknuo je Jurišić. Smatra da svaki oblik deratifikacije Konvencije predstavlja jednu neozbiljnost, te unosi pravnu nesigurnost.