Koliko puta ste se na naslovnim stranicama medija i po društvenim mrežama suočili s fotografijom uplakanog djeteta? Velike tužne oči toliko su vas prodorno gledale da ste bili sigurni da osjetite patnju kako probija kroz ekran ili s novinske stranice. Nerijetko je fotografija bila popraćena i tekstom: “Donacijom od samo 10 kuna mjesečno, osigurat ćete 30 dana hrane i čiste vode za ovo dijete”. Osjetili ste instant krivnju kad ste se sjetili svih kava koje ste popili u prethodnom mjesecu, ne razmišljajući kako beznačajan iznos za vas, za nekoga znači život i zaštitu od bolesti. Kako biste se riješili krivnje koja vas je nenadano preplavila potražili ste najjednostavniju opciju doniranja i brzo kliknuli send, prije nego je vaš mozak uspio u cijelosti procesuirati čemu ste bili izloženi. Možda i niste donirali već ste stisnuli iksić, okrenuli stranicu i srknuli novi gutljaj kave. Zajedno s njim, progutali ste i osjećaj krivnje. Nitko neće znati.
Zaista neće. No znate li Vi?
U nekoliko ranije opisanih minuta, možda čak i sekundi, bili ste izloženi pornografiji siromaštva koja je po definiciji “bilo koja vrsta medija, bilo da je napisana, fotografirana ili snimljena, koja iskorištava stanje siromašnih kako bi stvorila potrebnu simpatiju za prodaju novina, povećanje dobrotvornih donacija ili potpora za određeni cilj”. Pornografija siromaštva naziva se još i pornografijom gladi, stereotipnom pornografijom ili humanitarnom pornografijom. Koncept je prvi put uveden 1980-ih, u “zlatno doba dobrotvornih kampanja”, kada su se s ciljem prikupljanja sredstava koristile fotografije pothranjene djece s mušicama u očima. Iako su kampanje koje su koristile takav pristup, primjerice poznati Live Aid, bile uspješne, sam pristup kritiziran je jer sustavni problem siromaštva pojednostavljuje i pristupa mu senzacionalistički.
Unatoč brojnim studijama koje ističu negativne utjecaje i posljedice humanitarne pornografije, pristup i danas koriste brojne organizacije diljem svijeta. U Zakladi SOLIDARNA smatramo da s takvom praksom treba prestati i donosimo vam 6 opće priznatih razloga zašto:
Nužno je osvijestiti da pomagač i osoba kojoj se pomaže nisu u ravnopravnoj poziciji. Upravo zato važno je poštovati granice ljudi koji se ne osjećaju dovoljno snažnima da bi ih sami postavili.
U digitalnom dobu u kojem živimo, fotografije se brzo dijele i mogu biti iskorištene za razne neugodne i nezakonite načine bez dopuštenja subjekta.
Složeno iskustvo siromaštva fotografija uplakanog djeteta čini jednostavno razumljivim, potrošnim i lako izlječivim, no to nije tako. Cilj djelovanja humanitarnih organizacija ne bi smio biti samo pomoći pojedincu već i skrenuti pozornost na sustave koji siromaštvo stvaraju i perpetuiraju.
Siromaštvo je kompleksan problem i treba se prikazivati iskreno – u svim svojim slojevima i utjecajima koje ima na one koji su njime pogođeni. Ljudi neokrznuti siromaštvom, isto definiraju kao fizičku patnju i nedostatak materijalnih sredstava, dok ljudi pogođeni siromaštvom svoje stanje definiraju psihički i emocionalno koristeći riječi poput stida, inferiornosti, nemoći, poniženja, straha, beznađa, depresije, društvene izolacije i bezglasnosti (Svjetska banka, 1990.). Posljedice koje siromaštvo ima na mentalno zdravlje pojedinca su ogromne, a kampanje temeljene na metodama pornografije siromaštva njima se uopće ne bave.
Pornografija siromaštva ne uspijeva proizvesti dublje razumijevanje problema siromaštva u društvu i ne potiče strukturne promjene nužne da bi se problem siromaštva uistinu riješio. Umjesto toga, pornografijom siromaštva ostavlja se dojam da su materijalni resursi ujedno i problem i rješenje, te da se siromaštvu može stati na kraj jednostavnim telefonskim pozivom i/ili mjesečnom donacijom.
Pornografija siromaštva donatorima govori da zbog svog položaja u društvu i svojih resursa imaju sposobnost biti spasitelji ranjivih zajednica o kojima znaju malo do ništa. Konkretno, pornografija siromaštva ne uspijeva kod ljudi osvijestiti potrebu za ekonomskom i obrazovnom transformacijom te umjesto toga osnažuje opasni paternalizam (Roberts, 2020.).
S druge strane, pornografija siromaštva dodatno slabi one kojima se “pomaže” reducirajući ih na njihovu patnju. Ljudima pogođenim siromaštvom time se oduzimaju vitalni komponenti ljudskog života i iskustva – njihovo djelovanje, osobni potencijal i autonomija, odnosno uvjerava ih se da su bespomoćni te da ovise o podršci “dobročinitelja” da bi opstali.
Kad govorimo o pornografiji siromaštva, bitno je istaknuti da korištenje te metode, nažalost – djeluje. Marketinški i komunikacijski timovi nevladinih organizacija proizvode takav materijal za kampanje jer se on u studijama pokazao učinkovit. Sama pornografija siromaštva nastala je kao rezultat napora dobronamjernih organizacija da prikupe sredstva za svoje programe kako bi mogli pomoći krajnjim korisnicima – unesrećenim ljudima. No tu dolazimo do važnog pitanja: je li isplativost pornografije siromaštva vrijedna perpetuiranja lažnih ideologija i stereotipa jer ćemo suštinski problem na taj način privremeno ublažiti? I drugo, jednako važno, ako ne i važnije pitanje: kako biste se osjećali kad bi netko fotografiju Vas u Vašoj najtežoj i najranjivijoj životnoj situaciji dijelio potpunim strancima kako bi Vam njihovo sažaljenje donijelo kratkoročno olakšanje dok ste nakon što se kamere ugase ostavljeni da se sami suočavate s pravim uzrokom problema?
“Bilo je tako retraumatizirajuće vidjeti ova mala lica. Vraća uspomene na moje djetinjstvo koje želim i trudim se zaboraviti, jer je okaljano sramom koje donosi siromaštvo. Kao da sam ja kriva. Možda ako budem bolja, ako radim više, ljudi me neće tjerati da molim za hranu, da za nju hodam kilometrrima ili, ne daj Bože, da se smiješim za kameru i pjevam pjesme hvale i zahvale prije nego smijem uzeti komad kruha.”, svjedoči odrasla osoba iz Južne Afrike čije su fotografije bile korištene za humanitarne kampanje.
Važno je istaknuti i da sredstva prikupljena korištenjem metoda pornografije siromaštva imaju potencijal napraviti značajnu promjenu kad se nađu u rukama organizacija koje se problemima bave na sustavan i održiv način. Međutim, na tom putu, potvrđuju se opasne ideologije koje puno više štete nego što koriste. Osobama pogođenima siromaštvom govori se da su bespomoćni korisnici, a financijskim sigurnim donatorima da su spasitelji te da jedino oni mogu napraviti promjenu. Ako samo jedna osoba može napraviti promjenu, onda je logično da promjena kakvu ta osoba želi mora biti ispravna. No, to često nije slučaj. Nužno je promijeniti pristup. Nužno je osnažiti osobe pogođene siromaštvom te stajati uz njih kako bi osvijestili svoju inherentnu sposobnost da sami nose promjene u svojim zajednicama. U Zakladi SOLIDARNA vjerujemo, kako i studije pokazuju, da je jedina održiva promjena ona koja dolazi iznutra. Upravo zato solidarno stojimo uz sve naše korisnike i korisnice, u nastojanjima da im osiguramo sve potrebno da nađu vlastiti glas. Jer ljudsko dostojanstvo nema cijenu.
Pripremili: Ivan Blažević i Azra Ayyash
Izvori: https://www.theguardian.com/voluntary-sector-network/2018/jan/12/charities-stop-poverty-porn-fundraising-ed-sheeran-comic-relief https://www.huffpost.com/entry/poverty-charity-media_b_5155627 https://www.goodthingsguy.com/opinion/what-is-poverty-porn-and-why-is-it-such-a-problem/ Poverty Porn as a Sign of a Postcolonial Wall Between “Us” and “Them”; Nadezda Kaskure, Jana Krivorotko, Lund University Ruth Patrick: Inaccurate, exploitative, and very popular: the problem with ‘Poverty Porn’ https://www.ssap.org.uk/blog/poverty-porn-and-the-white-saviour-complex https://jeanieredmond.wordpress.com/2020/03/26/why-is-poverty-porn-so-controversial/ Tracey Jensen: Welfare Commonsense, Poverty Porn and Doxosophy
Pridružite nam se svojim idejama u stvaranju novih prilika za solidarno društvo i zajedno pokažimo da je #Solidarno naše #NovoNormalno
