Govor Dorije Jukić sa dodjele stipendija Fonda Desa & Jerko Baković

Puno vas sve pozdravljam, zahvaljujem se Severini što nas vodi kroz ovaj program te kolegicama i kolegama na divno izrečenim riječima. Jako mi je drago da sam danas ovdje sa svima vama.

I moram samo reći koliko sam ponosna na Severinu i koliko mi je drago da imam prilike surađivati s njom, dijeliti aktivističku borbu i žar za društvenom promjenom, hvala ti Seve!

Moje ime je Doria Jukić, radim kao socijalna radnica u sigurnoj kući za žrtve obiteljskog nasilja i kao članica vijeća fonda Desa i Jerko Baković sam sudjelovala u odlučivanju o dodjeli stipendija. Kao što ste već čuli, broj prijava bio je velik i proces odlučivanja bio je težak, no ne zbog priča već zbog činjenice koliko je potreba velika. Što je realno, ako uzmemo u obzir vremena u kojima živimo. Govoreći iz pozicije osobe zaposlene u tom nekad ružnom, a nekad i lijepom sustavu socijalne skrbi, koji predstavlja na neki način brigu države o nama, užasno mi je drago da se razvijaju drugačiji i alternativni oblici podrške i brige. I to oni koji dolaze od strane samog društva i same zajednice. I to, na volju i angažman osoba koje su željele učiniti neku razliku za budućnost djece.

Jedna meni draga osoba me zamolila da počnem ovaj govor s jednom misli, od žene koja se bavila ljudima i kulturom – Margaret Mead. Misao se temelji na situaciji kada su istraživači pronašli vrlu staru ljudsku kost koja je zacijelila. Što bi značilo da nekad u prahistoriji je jedna osoba bila ozlijeđena i nije bila ostavljena već se druga osoba, ako ne i više njih, potrudila da joj pomogne, da ozdravi i oporavi se. Na temelju toga je zaključila sljedeće: kada su se ljudi počeli brinuti jedni o drugima tad smo postali zajednica.

Tim riječima bi nastavila obraćanje svima prisutnima, a posebno vama draga ekipo – djeco i mladi. Ova stipendija znači da vas podržava cijeli niz donatora i donatorica, cijeli niz organizacija i ustanova, u kojima rade stručnjaci i stručnjakinje s kojima surađujemo. Ta zajednica je tu za vas i niste sami. Zajedno doprinosimo izgradnji solidarnog društva u kojem želimo podržati svakog od vas da ostvarite svoje želje i potencijale.

Važno nam je naglasiti da vas vidimo i čujemo, i to u moru izazova na koje ste dosad naišli i na koje ćete tek naići. Želimo vam poslati poruku da može biti drugačije. Jasno mi je da puno ponavljam riječi poput „zajedno“ i „suradnja“. Svjesna sam da postoji nepovjerenje prema sustavu, „prema socijali“, no ovdje stojim ispred vas puna nade da je moguće graditi neke druge svjetove, sustave koji se nadopunjuju, poput ove priče koju su pokrenuli upravo Desa i Jerko, sustave kojima je u temelju iskrenost, drugarstvo, ne patronizirajuća podrška već podrška koja podrazumijeva dijalog i povjerenje.

Roditelji i skrbnici, kao socijalna radnica vidim što podrazumijeva i koliko može biti izazovno odgajati djecu i mlade „pod povećalom“, te ovim putem vam šaljemo poruku da si pružamo ruku, da kao društvo i kao zajednica dijelimo odgovornost brige nad djecom. Ta briga nikad neće podijeljena jednako, ne želim govoriti nešto što ne stoji. No mislim da je važno osvijestiti da svi zajedno, svako na svoj način, mogućnosti i prilike, uz maksimalno volje i angažmana može pružiti nešto što će oblikovati budućnosti naše djece.

Djeco i mladi, želimo vam poslati poruku da uz financijsku podršku i ostale vrste podrške – uspijete sanjati, dati povjerenje sebi i svojoj zajednici da su tu za vas i da koristite sve što vam je trenutno dostupno da ostvarite svoje želje i snove.

To ne znači da morate biti najbolje i najbolji, nema ucrtane priče, nema idealnog ni savršenog. Imajte svoje priče i svoje pustolovine, uz prostor da činite greške i da učite iz tih iskustava. Ova suradnja, uz psihološku potporu i materijalnu potporu vam pruža poticaj i sigurnost da tražite prilike, da učite i da se razvijate i da imate mogućnost da učinite promjenu – bilo ona mala ili velika, nije na nama da sudimo. Svi mi ovdje smo vaši navijači i navijačice, treneri i trenerice, mentori i mentorice – sjedimo na vašoj klupi, igramo s vama i za vas.

Kreće novi period, kreće škola, a uz to i brige i smijeh, obaveze i druženja, testovi i izleti.. Želim vam puno sreće, puno motivacije i volje da krenete u nove uspjehe. Koliko god vas ljutila škola ili roditelji ili skrbnici – sjetite se da je to u redu, imate pravo na ljutnju, imate pravo na sreću, imate pravo da budete takvi kao što jeste, da budete i najbolji i najgori. No želim vam da imate sebe, i kad je teško da znate da niste sami u tome, da se imate kome obratiti, da cijelo selo stoji iza vas i nadam se da jednom kada ćete biti u prilici, kada budete snažni, da budete tu i za druge. Da budete dobri prijatelji i prijateljice, da pomognete drugima i da reagirate na nepravdu kad je vidite, da zajedno učinimo ovo društvo boljim mjestom za sve nas.

Hvala vam!

Želite li podržati djecu u njihovom razvoju i obrazovanju pri dnu stranice možete u par klikova donirati. Svaki euro puno znači.

Više informacija o Fondu Desa & Jerko Baković: https://solidarna.hr/fond-desa-i-jerko-bakovic/