Obrazovanje je pravo, a ne dar: Po obuhvatu djece u dječjim vrtićima Hrvatska je na začelju EU

Udruga Sidro – odgojitelji u zaštiti prava djeteta u Novinarskom domu u Zagrebu organizirala je okrugli stol u sklopu projekta Obrazovanje je pravo, a ne dar. Na skupu je istaknuto da su problemi u ranom predškolskom odgoju i obrazovanju nedostatak odgojitelja, zapošljavanje nestručnog kadra, velike razlike u dostupnosti i kvaliteti dječjih vrtića, materijalni i prostorni uvjeti te uključivanje djece s teškoćama i djece romske nacionalne manjine u dječje vrtiće.

Piše: Ivana Vranješ 

Zamjenica pučke pravobraniteljice Dijana Kresonja podsjetila je kako je nakon donesene presude “Oršuš protiv RH” prepoznata važnost predškolskog ranog odgoja i obrazovanja djece romske nacionalne manjine. Naime, rani predškolski odgoj i obrazovanje omogućuje ovoj djece da uspješno upišu i završe osnovnoškolsko obrazovanje te nastave daljnje obrazovanje čime će poboljšati svoj socijalni položaj u društvu. Tada je organiziran prijevoz romske djece iz mjesta stanovanja u mjesta s predškolskim ustanovama, a tadašnje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta sufinanciralo je troškove dječjih vrtića za romsku djecu. Međutim podaci su pokazali da ove mjere nisu dale očekivane rezultate.

“Općenito u Hrvatskoj je danas 83% djece uključeno u dječje vrtiće dok je prosjek Europske unije 95%. Prema podacima kojima raspolažemo iz 2020. godine u dječje vrtiće je uključeno 32% romske djece, znatno manje od djece većinskog stanovništva. U Češkoj i Slovačkoj je 34% romske djece uključeno u rani predškolski odgoj i obrazovanje dok u Španjolskoj 97%, a u Mađarskoj 95%”, istaknula je Kresonja.

Spomenula je da su roditelji naveli nekoliko razloga za lošu uključenost romske djece u rani predškolski odgoj i obrazovanje. Naime, jedan od uvjeta da dijete ima prednost pri upisu u dječji vrtić je zaposlenost oba roditelja. Romske obitelji znatno teže udovoljavaju ovom uvjetu s obzirom na to da vrlo često niti jedan roditelj nije zaposlen. Pohađanje dječjih vrtića romske djece otežava i neorganiziranost prijevoza iz svakog mjesta gdje ta djeca žive u mjesta s predškolskim ustanovama. Polovica roditelja smatra da su djeca premala da bi se uključila u neki sustav obrazovanja. Također roditelji kao razlog neuključivanja djece u vrtić navode njihovo čuvanje od strane nekog člana obitelji ili financijske teškoće.

“Odgovori roditelja pokazuju nerazumijevanje svrhe ranog predškolskog odgoja i obrazovanja djece koje je naročito bitno kod romske djece. Očito je da ova djeca nemaju jednake uvjete savladavanja gradiva kao ostala djeca što stvara određene probleme u osnovnoškolskom obrazovanju. Devet od desetero djece koje odustane od osnovne škole su Romi. Jedan od razloga zašto romska djeca napuštaju osnovnu školu jest zbog toga što moraju privređivati za svoju obitelj. Smatraju da po završetku osnovnoškolskog obrazovanja se neće zaposliti i neće imati jednake prilike kao djeca većinskog stanovništva. Ako i završe osnovnu školu zbog ocjena ne uspiju upisati četverogodišnje, nego trogodišnje strukovno obrazovanje što predstavlja problem za nastavak visokoškolskog obrazovanja“, rekla je Kresonja.

Kako dodaje Kresonja, romska djeca u znatno manjoj mjeri sudjeluju u izvannastavnim aktivnostima zbog nemogućnosti prijevoza do mjesta gdje se održavaju ove aktivnosti ii nedostatkom financijskih sredstava roditelja, a upravo izvannastavne aktivnosti pridonose njihovoj integraciji u društvo. Naglasila je i kako treba intenzivno raditi na uključivanju romske djece u predškolski odgoj kako bi se prevladali izazovi koji se javljaju u njihovom osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju. Zaključila je da je važno osvijestiti romsku zajednicu o značaju predškolskog odgoja za njihovu djecu.

Savjetnica pravobranitelja za osobe s invaliditetom Lidija Pongrac je rekla da pojedini Pravilnici dječjih vrtića nisu usklađeni s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom i Zakonom o ranom predškolskom odgoju i obrazovanju u dijelu upisa djece s teškoćama u razvoju. Naglašava da Zakon o ranom predškolskom odgoju i obrazovanju je omogućio svoj djeci jednako pravo na upis u dječji vrtić, a ako nema mjesta utvrđuje se koja djeca imaju prednost za upis.

“Djeca s teškoćama u razvoju imaju prednost pri upisu u vrtić. Međutim stručno povjerenstvo dječjeg vrtića je donijelo prosudbu da ne postoje potrebne prilagodbe i da se dijete ne može upisati. Državni pedagoški standard treba mijenjati, nije usklađen s konvencijskim načelima i stvara teškoće pri upisu djece s teškoćama u razvoju. Posljednjih godina broj djece s teškoćama u razvoju raste i treba pravodobno razmatrati kako osigurati potrebne uvjete”, rekla je Pongrac.

Naglasila je i da djeca s lakšim teškoćama idu u redovnu vrtićku skupinu, te se postavlja pitanje da li djeca s težim teškoćama kao što su sljepoća, gluhoća trebaju nužno ići u posebnu skupinu ili mogu biti u redovnoj skupini uz određenu prilagodbu. Kao primjer je spomenula da prema mišljenju stručnog povjerenstva dijete s očnom protezom ne može se upisati u redovni vrtić nego treba ići u ustanovu s posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja. Pongrac je istaknula da se invaliditet ne utvrđuje samo prema tjelesnom oštećenju organizma nego i oštećenju funkcionalnih sposobnosti, a neka djeca unatoč dijagnozi kao što su i ona s očnom protezom mogu u redovnoj vrtićkoj skupini normalno funkcionirati.

Savjetnica rektorice Sveučilišta Rijeka prof.dr.sc Jasna Krstović istaknula je kako podaci pokazuju da Hrvatska kontinuirano zaostaje u razvoju sustava ranog predškolskog odgoja i obrazovanja u odnosu na zemlje Europske unije.

“Prate se nastojanja da se sustav ranog predškolskog odgoja i obrazovanja popravi, ali i na žalost još smo gotovo na začelju EU-a. Problem je u obrazovnoj politici koja posebno s predškolskim odgojem radi neke nedorečene eksperimente. Nemamo sustavnu strategiju razvoja predškolskog odgoja, ne možemo se uloviti u koštac s lošim rješenjima oko financiranja sustava ranog predškolskog odgoja koje je prešlo na lokalnu samoupravu. Pomak postoji, vidljiv je napredak u širenju mreža predškolskih ustanova. Međutim iako se jako puno dječjih vrtića otvara u Hrvatskoj, na začelju smo EU po obuhvatu djece jer su mjere neartikulirane. Po obuhvatu djece u vrtiće od tri godine do polaska u školu smo na 25 mjestu od 27 zemlja EU-a“, rekla je prof.dr.sc Krstović.

O izazovima u obrazovanju odgojitelja govorila je dekanica Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Osijek prof.dr sc Emina Berbić- Kolar, a o izazovima osnivača dječjih vrtića u osiguranju stručnih kadrova pročelnik Ureda za obrazovanje, sport i mlade Luka Juroš.
U konstruktivnoj raspravi sudjelovali su odgojitelji, ravnatelji dječjih vrtića, predstavnici akademske zajednice i predškolskih sindikata. Sudionici okruglog stola su se složili da je potrebno donijeti kvalitetne nacionalne i lokalne propise koji će omogućiti jednako pravo na dječji vrtić svakom djetetu, jer predškolski odgoj je prva stepenica u njegovom obrazovanju.

Predsjednica udruge Sidro, Katarina Turković- Gulin, je izrazila zadovoljstvo dijalogom svih dionika u sustavu ranog predškolskog odgoja i obrazovanja.

“Obrazovanje je temeljno pravo svakog djeteta, a ne dar koja neka država može i ne mora dati. Iako sva djeca imaju pravo na rani predškolski odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj samo oko 35% djece jasličke dobi je uključeno u dječje vrtiće, a prema Ministarstvu znanosti i obrazovanja je 80% djece od tri godine do polaska u osnovnu školu uključeno u dječje vrtiće, ali naše istraživanje koje smo radili u suradnji s Državnim zavodom za statistiku pokazuje da da se radi o 60% djece”, rekla nam je Turković – Gulin.

Okrugli stol dio je projekta udruge Sidro ‘Obrazovanje – pravo, a ne dar!’ koji je finacijski podržan kroz programa Impact4values (CERV), kojim upravlja hrvatko – slovenski konzorcij – Zaklada Solidarna i Zaklada Slagalica iz Hrvatske te CNVOS iz Slovenije. Projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Naslovna fotografija: Photo by BBC Creative on Unsplash