Bez mudrosti svojih baka, bez znanja svojih djedova, bez prijenosa tih vrijednosti, mi unuci i unuke ne bismo bili tko jesmo. Zbog toga je jako važno da društveno uspostavimo i vrednujemo međugenracijski dijalog.
Međugeneracijski prijenos je jedan od primarnih razloga zbog kojih smo uspjeli, kao čovječanstvo, napredovati i razviti se u ono što smo danas. Povezivanje generacija nam omogućuje međusobno učenje i stvara prilike za suočavanje s dijeljenim problemima, ali i međusobne podrške i razumijevanja u uvažavanju dobno-specifičnih potreba prema kojima se razlikujemo. Zbog toga je međugeneracijska suradnja unutar LGBTIQ zajednice izvor tolikog potencijala za pozitivne učinke, za sve.
Osim što su dobno-specifične potrebe različite između generacija u istom povijesnom trenutku, važno je uzeti u obzir a ne ignorirati i taj sukob perspektiva o realnosti naših zajedničkih potreba.
Život, pogotovo u zapadnjačkim društvima se drastično izmijenio u samo proteklih nekoliko desetljeća. Očekivanja, rizici i opasnosti, ali i mogućnosti i prilike za LGBTIQ osobe su često u velikoj mjeri drugačije od onih s kojima su odrastali i – često barem internalizirano – i dalje žive naši queer djedovi i bake.
Kada je omogućen međugeneracijski dijalog, kada učenje i razmjena iskustva nisu ograničena na vertikalan prijenos, već svaka dobna skupina može doprinositi i slušati podjednako, kroz horizontalnu komunikaciju: tada razlike u perspektivi prestaju biti razlog zbog kojih mladi okreću oči i leđa svojim starijima, a stariji razočarano uzdišu o tome kako mladi ne znaju dovoljno i ne čine što je potrebno za svijet.
Iz prepoznavanja posebnih ranjivosti i nedostatka suradnje dobnih skupina unutar LGBTIQ zajednice, razvio se Age Project – Intergenerational dialogue with(in) the LGBT community projekt u suradnji organizacija ILGA-Europe i IGLYO. U izvještaju njihovog projekta (2008.) se nalaze i mišljenja, iskustva i komentari sudionika na pitanje implikacija međugeneracijskog rada unutar LGBTIQ zajednice:
Jedna od prvih koristi koja je istaknuta, usmjerena je na učenje o životu prije današnjih prava za zaštitu i život LGBTIQ osoba. Izraženo je da može potaknuti motivaciju za daljnju borbu za očuvanje i unaprjeđenje LGBTIQ prava, a učenje o pogreškama iz prošlosti može doprinijeti kvalitetnijem zajedničkom radu za zajednicu, ali i individualnoj osobi.
Međugeneracijski dijalog i suradnja u kontekstu LGBTIQ zajednice, nisu primarno od koristi samo za kolektiv na političkoj i aktivističkoj razini. Za pojedince, upoznavanje i stvaranje pozitivnih uzora može umanjiti strah od starenja, ponuditi podršku za razvoj osobnih kvaliteta ali i slike vlastite budućnosti. Kako izgleda sreća gej muškarca u 65. godini života? Kako izgledaju mir, zabava, strast, ljubav, zajedništvo, obitelj, karijera, dom i aspiracije queer žene u sedamdesetoj? Čemu se nadati i težiti, što zamišljati za svoj život 20, 30 ili 40 godina od danas?
Za starije LGBTIQ osobe, istaknut je potencijal učenja od samopouzdanja i otvorenosti LGBTIQ mladih te korist koja za njih može imati energija mladih u zajednici. Također, uz njih se mogu nastaviti suočavati s tim izazovom percepcije sebe kao jednakopravnima uz podršku i primjer, otpustiti neke strahove te uočiti u kojim se sve detaljima i širokoj slici promijenio svijet od njihove mladosti. Na jednoj veoma praktičnoj i svakidašnjoj razini, stariji mogu učiti o tome kako LGBTIQ mladi koriste komunikacijske medije i kako mogu doći do kvalitetnih informacija. Mladi ljudi im mogu ponuditi nove pristupe i „recepte“, navedeno je u izvještaju, kao i uvide u drugačije kulture. Jedan stariji sudionik okruglog stola tijekom projekta je izrazio da bi nefleksibilnost starijih LGBTIQ osoba, pogotovo percepcija da ne mogu ništa više novoga naučiti u životu, bila posebno izazvana međugeneracijskim dijalogom.
Jedan od dijeljenih izazova svih dobnih skupina jeste koncept autanja. Pripadnici LGBTIQ zajednice odrastanjem shvaćaju da to nije jedinstven trenutak u životu, već da se iz dana u dan, iz susreta sa različitim ljudima nanovo iskustvo autanja ponavlja, sa jednakim računanjem rizika i prednosti, proživljavanja nesigurnosti, straha i brige od potencijalne prijetnje diskriminacijom ili nasilja. Autanje može biti prvo u 10. godini života, 18. ili 88. Ali neće biti zadnje.
To je jedno od iskustava koje dijele sve LGBTIQ osobe, neovisno o dobi. Konteksti se mogu više ili manje razlikovati ovisno o implikacijama koje dob nalaže životu, ali osjećaji unutar tog procesa su univerzalni. Međugeneracijski dijalog, zajedništvo, podrška, međusobno učenje i razmjena iskustva mogu značajno doprinijeti olakšanju individualnog tereta kod ovog aspekta LGBTIQ identiteta.
Dalje je tijekom izvještaja istaknuta korist koju međugeneracijski dijalog ima za pozitivan razvoj identiteta. Mlade LGBTIQ osobe ne bi morale nanovo izumiti kotač kako su izrazili u izvještaju, već bi mogli uz znanja i iskustva već doživljena, prorađena i obrađena od strane starijih, razvijati svoj identitet, stavove i pristupe na lakši, manje bolan i emocionalno zdraviji način. S druge strane, starije LGBTIQ osobe bi mogle imati koristi od dijeljenja umjesto samo stjecanja iskustva. Nadalje, međugeneracijski dijalog omogućava pojedincu da gleda na vlastiti život i svoju realnost iz drugačije perspektive, što može doprinijeti izmjeni i razvoju zdravijeg pristupa vlastitoj realnosti. Uz to, međugeneracijski dijalog bi mogao doprinijeti razbijanju mitova i stereotipa o svakoj dobnoj skupini.
Kao pojedinci, na osobnoj razini možemo doprinositi razvoju suradnje njegovanjem kulture međugeneracijskih odnosa unutar vlastitih obitelji, unutar društvenog i poslovnog okruženja. Kako izvan, tako i unutar LGBTIQ zajednice.
Kao aktivisti, možemo zagovarati međugeneracijski dijalog i suradnju, prijenos znanja i iskustava naših kulturalnih predaka, pokretati radionice, akcije i projekte u kojima je interakcija, dijalog i suradnja između generacija potencirana.
Na razini organizacija i udruga, možemo kritički pristupiti svojim postojećim aktivnostima i sadržajima koji su osmišljeni za LGBTIQ zajednicu, proučiti kako i kojim dobnim skupinama smo ih ponudili te razmotriti kako ih možemo učiniti više uključivim za druge dobne skupine. Uz to, možemo proučiti koje dobno-specifične potrebe za LGBTIQ osobe i skupine u našoj zajednici postoje, one koje nisu odgovorene te koje individualne ili grupne potrebe mogu imati korist od međugeneracijskog dijaloga i suradnje – te kako to i potaknuti.
Preživjeli smo zbog suradnje, zbog međusobne podrške i podjele izazova života. Naša realnost je definirana međuljudskim odnosima. Primarne zajednice su one koje nam pomažu oblikovati sebe, svoj karakter i prisustvo u toj i široj zajednici. Međugeneracijskim kvalitetnim radom, prirodnom suradnjom i zdravim međuljudskim odnosima možemo toliko dobroga učiniti za sebe i ljude oko nas.
Za početak, nužno je stvoriti prilike gdje ćemo se susresti, prepoznati vrijednosti i specifičnosti svakoga od nas, dijeliti cilj i spremno sjesti, popričati i – ono najvažnije – poslušati jedni druge.
Želiš napraviti promjenu i pridonijeti u uspostavljanju međugeneracijskog dijaloga? Piši nam.
Pridružite nam se svojim idejama u stvaranju novih prilika za solidarno društvo i zajedno pokažimo da je #Solidarno naše #NovoNormalno
