Komentar na novi Zakon o obnovi

Uvodna napomena: 

Uslijed izuzetno kratkoga roka – čak dvije trećine kraćega od onoga propisanog Zakonom o pravu na pristup informacija, u ovom se javnom savjetovanju očitujemo samo na načelnoj razini, bez ulaženja u detalje zakonskih odredbi. Uslijed velike važnosti ovog zakonskog rješenja ne samo za stradale građane već i za strateški razvoj Hrvatske – naime, državna obnova iz trećeg pokušaja ne smije propasti – smatramo da je nužno da se o ovaj prijedlog Zakona donese u redovnoj proceduri kako bi se razdoblje između dva saborska čitanja iskoristilo za ciljane konzultacije sa strukom, njegove nadopune i dorade, ali i za izgradnju što šireg političkog i društvenog konsenzusa, kao pretpostavke efikasne obnove koju vlast naprosto duguje građanima. 

Opći osvrt: 

SOLIDARNA – Zaklada za ljudska prava i solidarnost pozdravlja predloženi koncept Zakona o obnovi koji ovoga puta odgovara na evidentne probleme u upravljanju i organizaciji obnove, a na koje smo, baš kao i kolege iz koordinacije humanitaraca pri SMŽ višestruko upozoravali temeljem naše donatorske prakse. Naglašavamo da je u upravljačkom lancu ključno osigurati praćenje cijelog toka obnove prema korisniku – od odluke do ključa u ruke, s pripadajućim troškovima, uz definirane točke stručnog i političkog nadzora i efikasne komunikacijske kanale i funkcionalne baze podataka. Pozdravljamo integraciju upravljačkih i administrativnih procesa uz centralnu, objedinjenu koordinaciju i političku kontrolu. U tom pogledu, smatramo nužnim da ministar zadužen za rezultate i pomak s mrtve točke ima redovni kontakt s Uredom premijera te da Vlada uspostavi praksu monitoringa, putem redovnih tematskih točaka dnevnog na sjednicama Vlade u mjesečnom ritmu. Također smatramo nužnim uspostaviti mjesečni mehanizam praćenja realizacije na razini nadležnog saborskog odbora, i to na kvartalnoj osnovi.

Pozdravljamo diverzifikaciju modela obnove koja sad uključuje više opcija, pa tako i ustupanje zamjenskih kuća iz fonda državne imovine, programe stambenog zbrinjavanja JLS, financijski podržanu samoobnovu te podizanje montažnih zamjenskih kuća. Radi se o modelima trajnog stambenog zbrinjavanja koje je Zaklada SOLIDARNA u suradnji s partnerskim neprofitnim organizacijama i poslovnim sektorom pilotirala u okviru humanitarnog programa “Solidarno s Petrinjom i SMŽ”. Naše je iskustvo da kombinacija više opcija- od kojih sve ne zahtijevaju novu gradnju i centralno upravljanje – smanjuje pritisak na izuzetno deficitarno građevinsko tržište, jača participaciju samih korisnika obnove te aktivira u potresu neoštećene javne i privatne nekretnine. 

Pozdravljamo i brojna administrativna pojednostavljenja kako su predložena, uz napomenu da ih uslijed ekstremno kratkoga roka za očitovanje nismo mogli dublje razmotriti. Iz prakse znamo da je veliki pomak što se ublažavaju zahtjevi za elaboratima, primjerice onoga za rušenje oštećene nekretnine, no pritom treba paziti da se ne naruši kvaliteta građevinskog nadzora te u tom pogledu smatramo da Ministarstvo mora provesti dodatne tehničke konzultacije s predstavnicima struke. Pritom predlažemo da se onim stradalnicima koji su već, a u skladu s prethodnim zakonskim odredbama, platiti elaborate koji prema novom zakonu više nisu potrebni, država vrati u tu svrhu utrošena financijska sredstva. 

Međutim, smatramo da ovaj prijedlog Zakona ne nudi odgovor kako zadovoljiti tri kritična faktora uspješne obnove: (1) deficit izvođača i konzultanata (2) deficit pravnih znanja i kapaciteta samih korisnika za aktivno sudjelovanje u procesu obnove; (3) deficit kadrova u javnim službama na lokalnoj razini koje bi trebale podržati ovaj proces (od JLS, preko katastra do mobilnih timova nadležnog ministarstva). Stoga smatramo nerealnom procjenu da za provedbu Zakona u izmijenjenom obliku nisu potrebna dodatna financijska sredstva u odnosu na ona koja su već aktivirana za trošak obnove i prateće administracije na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini gdje su administrativni i tehnički kapaciteti i dalje zabrinjavajuće skromni. Smatramo da zakonodavac, i to prije donošenja Zakona, treba precizno detektirati očekivane troškove nužne za efikasnu provedbu novih mjera obnove a za to je kritično jačanje kapaciteta za projektno, međuresorno upravljanje, financijski i građevinski nadzor, bez čega su i dobro osmišljene mjere obnove osuđene na propast. 

Istodobno smatramo jednako nužnim izdvojiti dodatna financijska sredstva za pružanje intenzivnije i opsežnije besplatne pravne pomoći uz pokrivanje sudskih i bilježničkih troškova stradalnicima potresa kojima je potrebna i stručna i financijska podrška da bi pristupili obnovi te u njoj informirano sudjelovali. Dopunsku besplatnu pravnu pomoć moguće je osigurati manjim prenamjenama ili pravodobnim programiranjem iz više različitih javnih fondova na raspolaganju (za obnovu, za regionalni razvoj kao i za zaštitu ljudskih prava, prava nacionalnih manjina te socijalnu zaštitu ranjivih skupina). Bez pravne pomoći, veliki dio najteže stradalih, socijalno ugroženih stanovnika SMŽ, a to su u prvom redu staračka ruralna kućanstva, ostat će praktički isključena iz obnove. Napominjemo da aktualna sredstva iz pozicije Ministarstva pravosuđa pokrivaju samo minimum potreba, na što su javno upozoravali PGP Sisak, jedini ovlašteni pružatelj BPP u stradaloj županiji, kao i Koordinacija humanitaraca pri SMŽ te Koalicija za besplatnu pravnu pomoć. 

Dodatno nas brine što ‘predložene izmjene i dopune Zakona o obnovi ne odgovaraju na trajno gorući problem deficita izvođača u širokom spektru struka, tehničkih disciplina koje na na žalost hrvatski građevinski sektor ne može zadovoljiti, pa čak i da se uvede i neka vrst radne obveze. Naše je iskustvo da čak neposredni regionalni kapaciteti za to nisu dovoljni te smatramo da uz ubrzanje i pojednostavljenje i dinamizaciju procesa javne nabave, što pozdravljamo, nužno treba otvoriti trajni međunarodni javni natječaj za puni katalog poslova na obnovi te osigurati snažnu podršku Ministarstva gospodarstva, HGK i HOK-a te hrvatske diplomacije u mobilizaciji međunarodnog “pool-a” izvođača.

Na kraju, iako pozdravljamo u medijima najavljeni program “Ministarstvo – prijatelj donatora”, u samom prijedlogu Zakonu nismo primijetili da su donatori prepoznati kao akteri obnove ukoliko su njihova sredstava usmjerena na korisnike koji zadovoljavaju Zakonom propisane kriterije za obnovu o javnom trošku. Predlažemo stoga da se pozicija donatora napokon eksplicira u tekstu Zakona, baš kao i postupak registracije donatorskih projekata obnove, na način koji osigurava komplementarnost javnog i filantropskog sektora. U tom pogledu smatramo da bi i predstavnici Koordinacije humanitaraca pri SMŽ kao glasa donatora, humanitarnih radnika i lokalnih udruga koje zastupaju stradale građane trebali biti zastupljeni u Stručnom savjetu za obnovu. Podsjećamo da su donatori obnove i dalje obveznici PDV-a na svu robu i usluge plaćenu iz doniranih sredstava, bez obzira što je obnova ne samo pitanje javnog interesa već i ljudske, a time i nacionalne sigurnosti. Stoga se nadamo da će do usvajanja ovog Zakona kojeg pozdravljamo, dopunama Zakona u pogledu prava i obveza privatnih donatora uključenih u proces obnove, Ministarstvo iskoračiti u ulogu stvarnog prijatelja donatora, a na dobrobit naših stradalih sugrađana i naše održive budućnosti.