Potres i pandemija produbili su postojeće probleme

U srijedu, 27. travnja u zagrebačkom Novinarskom domu, na Godišnjoj konferenciji o ljudskim pravima u organizaciji Kuće ljudskih prava Zagreb predstavljen je godišnji izvještaj “Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2021. godinu”. Izrada godišnjeg izvještaja participativan je proces u kojem je sudjelovalo 30-ak nevladinih organizacija te pruža sveobuhvatan uvid u stanje ljudskih prava u 15 područja.

U uvodnom obraćanju, Ivan Novosel iz KLJP objasnio je da je svrha izvještaja kako da bude zagovarački materijal, tako i da pruži smjernice državnim institucijama i organizacijama civilnog društva za buduće djelovanje kako bi se riješili postojeći problemi, te potom istaknuo: “Proteklu godinu obilježila je epidemija COVID-19 i posljedice potresa u Zagrebu i na Baniji koji su ukazali na manjkavost i nepripremljenost sustava kad je riječ o rješeavanju kriznih situacija. Navedenom problemu uvelike doprinosti izostanak inkluzivnosti i dijaloga sustava s nevladinim sektorom, ali i činjenica da se u civilno društvo, koje zajednici u kojoj djeluje može ponuditi potrebne usluge, ne ulaže dovoljno.”

U panel raspravi koja je uslijedila, pod naslovom “Osvrt i razgovor o stanju ljudskih prava i vladavini prava u Hrvatskoj”, sudjelovali su zamjenica pučke pravobraniteljice Tatjana Vlašić, novinarka Đurđica Klancir, upravitelj Zaklade SOLIDARNA Ivan Blažević i Ivan Novosel, uz moderatoricu Anu Krolo Molnar. Govornici i govornice složili su se da su novi izazovi s kojima se je sustav bio primoran suočiti produbio postojeće probleme građana i građanki RH.

Zamjenica pučke pravobraniteljice Tatjana Vlašić istaknula je da su se posljedice pandemije i potresa nadovezale na cijeli niz prava koja su građani teško ostvarivali i prethodnih godina, primarno kad je riječ o pristupu zdravstvenoj skrbi, no i po pitanju pravosuđa, slobode izražavanja i migracija: “Kad je riječ o zdravstvenoj skrbi, građani i građanke nisu mogli dobiti ono osnovno, a još veći problem predstavljao je pristup specijalističkim pregledima, pogotovo za onkološke bolesnike. Jedna od prepreka bilo je i posjedovanje COVID potvrde, što sustav nije adekvatno regulirao kako bi se građanima omogućila skrb koja im je potrebna. Također, razotkriven je veliki problem nedostatka medicinskog osoblja. Po pitanju potresa nije dovoljno učinjeno; nema informacija o tome koliko dugo će trajati obnova i građani koji su još uvijek, gotovo dvije godine nakon, smješteni u kontejnerskim naseljima mogu samo nagađati. Što se tiče pravosuđa, izrazito je otežan pristup informacijama – građani ne znaju da imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć, a što se pak tiče organizacija koji ju nude, nemaju stabilan izvor financiranja.” Vlašić je napomenula i da je u izvješće pravobraniteljice po prvi put uključena kategorija dobrog upravljanja, u čemu ima prostora za veliki napredak kako bi institucije počele služiti građanima.

Novinarka Đurđica Klancir naglasila je da je izrazito zabrinjavajuće što se ne vidi napredak napredak u rješavanju problema koji su se definirali dugi niz godina ranije, a koji su se u posljednje 2 godine dodatno zakomplicirali, što se osjetilo i u medijima: “Građani su nam se obraćali za osnovne informacije i za rješavanje problema. No ne samo oni! Često se znalo dogoditi da nas kontaktira i osoba iz samog sustava jer smatra da drugačije ne može riješiti problem odnosno pokrenuti mehanizam. Protekla godina pokazala nam je da Hrvatska nije spremna za novonastale situacije te da je naglasak nužno staviti na vladavinu prava.”

O sporosti obnove kako na Baniji tako i u Zagrebu govorio je upravitelj SOLIDARNE Ivan Blažević koji je istaknuo da, kad se uzme u obzir brzina odnosno sporost pružanja prve pomoći nakon potresa, po pitanju čega su nevladine organizacije i građanske inicijative učinile puno više od države, nije ni trebalo očekivati previše: “Iz naše perspektive, na potres se trebalo gledati kao na priliku da se promijeni stanje na Baniji koja je, iako na samo sat vremena vožnje od glavnog grada, jedna od najsiromašnijih regija u državi. Skoro godinu i pol nakon, gleda se samo kako da se ljudi maknu iz kontejnera i vrate u siromaštvo u kojem su prethodno živjeli. Kad se potegne pitanje obnove, političarima su puna usta međuresorne suradnje, no nažalost ne vidimo suradnju ni unutar samog resora. Nema protoka informacija između ministarstva i lokalne samouprave, na koju se prebacuje puno odgovornosti za što, nažalost, nema kadar i kompetencije. Također, građani nemaju pristup informacijama, a one do kojih mogu doći, njima su nerazumljive i na terenu je nužna besplatna pravna pomoć!”        

Ivan Novosel iz Kuće ljudskih prava istaknuo da je najveća prepreka sam pristup odgovornih problemima koji se javljaju i produbljuju: “Nitko se ne pita kako riješiti problem da bi ljudima bilo bolje. Umjesto toga, institucije gledaju kako će olakšati situaciju sebi te kako dati više posla birokraciji. Političari su nam bezidejni, a država kopira stare obrasce i okvire koji u novim situacijama, očito, ne funkcioniraju.”

Unatoč popriličnom depresivnim izlaganjima, okupljeni su se složili da je napredak moguć, no za njega je nužan otvoren dijalog i povjerenje institucija spram civilnog sektora koji pružanjem usluga može itekako rasteretiti sustav. Pritom su iskoristili priliku i da podsjete da su inkluzivnost i dijalog temelj demokratskog društva.

Godišnji izvještaj “Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2021. godinu” dostupan je OVDJE.

 

Pripremila: Azra Ayyash

Odaberite vrstu i svrhu donacije

50,00 kn (6,64 €) 100,00 kn (13,27 €) 200,00 kn (26,54 €) 300,00 kn (39,82 €) 500,00 kn (66,36 €)