Pregled stanja ljudskih prava u Hrvatskoj u 2020. godini: Ljudi u vrijeme pandemije žive bez struje i vode!

Kuća ljudskih prava Zagreb održala je Godišnju konferenciju o ljudskim pravima i predstavila izvještaj “Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja u 2020. godini“ u kojem se nalazi pregled najvažnijih problema, izazova i otvorenih pitanja koji su u prošloj godini negativno utjecala na zaštitu i promociju ljudskih prava u Hrvatskoj.

Proteklu godinu obilježila je pojava i širenje epidemije COVID-19 te potresi u Zagrebu i Sisačko-moslavačkoj županiji. Velika materijalna šteta uslijed posljedica potresa bila je momentalno vidljiva, dok će se posljedice za ljudska prava, naročito socio-ekonomska, osjećati još godinama.

Problemi uslijed epidemije i potresa još naglašeniji

Kraj 2020. godine Hrvatska je dočekala bez temeljne javne politike u području ljudskih prava, a višegodišnji zabilježeni negativni trendovi u pojedinim područjima ljudskih prava u vrijeme epidemije i potresa postali su još naglašeniji i izraženiji – od zaštite od nasilja u obitelji, pristupa pravosuđu, slobode medija pa sve do ostvarivanja prava na zdravlje, prava na dom i adekvatne uvjete života te prava na rad.

Povjerenja građana u institucije je bilo nisko i prije krize, a prošla godina ukazala je na nepripremljenost države za funkcioniranje u kriznim situacijama. Tijekom 2020. godine ostvarivanje ljudskih prava obilježeno je mjerama ograničavanja prava usvojenim radi zaštite javnog zdravlja i kao odgovor na širenje epidemije. U Hrvatskoj i drugim zemljama, ograničavana su kretanja, zabranjena javna okupljanja, uvođene obustave rada trgovina, ugostiteljskih objekata, uvedene obvezne samoizolacije, nošenje maski te druge restriktivne mjere koje su izmijenile svakodnevne živote ljudi. Iako su građani na početku iskazivali povjerenje prema Nacionalnom stožeru, s odmakom vremena počeli su sve više propitivati njegov mandat i mjere koje donosi.

U sklopu prvog dijela konferencije održane su dvije panel rasprave. U uvodnom razgovoru sudjelovao Boris Milošević, potpredsjednik Vlade RH za društvene djelatnosti i ljudska prava i Tena Šimonović Einwalter, pučka pravobraniteljica.

Pučka pravobraniteljica, Tena Šimonović Einwalter napomenula je da ponovni rast oboljelih od COVID-19, kako u Hrvatskoj tako i širem Europe, ukazuje da je pandemija daleko od kraja i da je još mnogo izazova pred nama. U protekloj godini, prema informacijama pučke pravobraniteljice fokus građana u velikoj mjeri bio je na pravu na zdravlje i pravu na rad.

“Pravo na zdravlje je područje koje je i prije krize bilo s većim brojem pritužbi, a epidemija koronavirusa samo je razotkrila postojeće probleme i donijela nove: dostupnost zdravstvenih usluga, kako doći do liječnika opće prakse, problemi kroničnih bolesnika koji su ostali bez terapije, mjere pratnje na porodu, na početku epidemije problem nedostatka zaštitnih maksi, dezinficijensa, sada pitanje cijepljenja itd. U fokusu građana je i pravo na rad i nepripremljenost sustava rada na krizne uvjete pogotovo javnog sektora, nedostatak zaštitne opreme, prijevoza, pitanja rada od kuće, usklađivanja između javnog i privatnog“,  istaknula je  pučka pravobraniteljica.

Brojne ranjive skupine koje su i prije bile u teškoj situaciji u 2020. godini dodatno su pogođene, a među njima posebno je važno spomenuti osobe starije životne dobi, na koje je epidemija COVID-19 znatno utjecala: od zatvorenosti u domovima, do velikog broja smrtnih ishoda i širenja zaraze u domovima za starije.

U nastavku uvodnog razgovora, Boris Milošević, potpredsjednik Vlade RH za društvene djelatnosti i ljudska prava osvrnuo se na to što je sve do sada  učinjeno i što smo naučili iz potresa u Zagrebu i na Baniji.

“Nakon potresa na Baniji,  dobro je što je stožer već prvih dana formiran s razine Vlade, i što je preuzeo ulogu koordinatora, jer je uključen veliki broj aktera od općina, lokalnih civilnih stožera i veliki broj sudionika s razine cijelog društva, građana, volontera i sve je to trebalo organizirati i kanalizirati. Ono što je i Nacionalnom stožeru otežavalo djelovanje je birokratiziranost određenih postupaka, jer postoje određene procedure i postupci koji se moraju poštovati, a koje jednostavno ne odgovaraju situacijama na terenu. Cijelo vrijeme moramo imati na pameti ljudska prava i Ustavom zaštićena prava vlasništva i kod različitih intervencija treba mnogo birokracije, gdje dolazimo do jednog dijela neadekvatnog pravnog okvira. Naš cjelokupni pravni okvir ne odgovara situaciji kada je potrebno donositi brze odluke i krenuti u brzo provođenje odluka. Koliko god mi sutra poboljšali neki okvir, za ovaj tip izazova se teško pripremiti”, smatra Milošević.

Nužne brze strateške mjere

Drugi dio rasprave konferencije bavio se ljudskim pravima na potresom pogođenim područjima, a sudjelovale/i su: Maja Sever, inicijativa Ljudi za ljude, Tatjana Dragičević, Srpsko narodno vijeće, Antonija Komazlić, Pravo na grad, Tamara Jovičić, Udruga Iks i Marina Škrabalo, upraviteljica Zaklade SOLIDARNA. Raspravu je moderirala Sandra Kasunić iz Centra za mirovne studije.

Tamara Jovičić iz petrinjske Udruga IKS koja je na području Sisačko-moslavačke županije aktivna više od 20 godina osvrnula se na mlade u Petrinji i njihove potrebe kako prije potresa, tako i poslije.

“Ovo područje je i prije potresa nažalost bilo u katastrofalnom stanju. Kada govorimo o jednakostima i ljudskim pravima, ovo je ravnopravni dio RH koji ni po čemu ne bi trebao zaostajati. Strah me budućnosti mladih, koji na ovom terenu unatoč entuzijazmu i borbenosti nemaju nikakve mogućnosti i ne vide budućnost ovdje. Grad Petrinja i područje Banije je i prije potresa bilo područje s najvećim brojem nezaposlenih mladih i najvećim brojem mladih koji su napustili RH, uz naznaku da se ne radi samo o tome da ne mogu doći do posla i nemaju dovoljno novca, već zbog općenite atmosfere ovdje. Bez mladih nema budućnosti. Ako ne donesemo brzo neke strateške mjere u narednih godinu dana ovo područje će nositi stari”, poručila je Tamara Jovičić iz Udruge IKS.

Tijekom rasprave ukazano je na problem stavljanja velikog tereta na udruge civilnog društva, koje nemaju kapacitete odgovoriti na sve krizne potrebe kad je riječ o zbrinjavanju i pomoći ljudima u potresom pogođenom području.

“Ljudi nam u vrijeme pandemije žive već  četiri mjeseca a da nemaju priključenu struju, da se ne mogu okupati, ne mogu umiti. To su osnovna ljudska prava, koja su ovim pristupom zanemarena. Nema tih izgovora da nismo mogli biti pripremljeni, postoji krizni menadžment nešto što smo mi kao država mogli pripremiti, mogli smo napraviti infrastrukturu”, upozorila je Jovičić.

Marina Škrabalo, upraviteljica Zaklade SOLIDARNA istaknula je da su socijalna i ekonomska prava ljudi na Baniji sustavno zanemarena već 30 godina.

“Zaklada SOLIDARNA, što joj i ime kaže, ne bježi od solidarnosti kao načela organizacije društvenog života kojeg smatramo centralnom praksom u zaštiti ljudskih prava. Nakon tragedija i katastrofa koje  nam se sada dulje vrijeme događaju lokalno, regionalno i globalno uvjerili smo se da je direktno stati uz čovjeka koji je u svojoj muci ili nepravdi i probati osnažiti životnu priču te osobe ono što nam vraća snagu i smisao da bismo preživjeli u svim ovim uvjetima, naročito ako uzmem u obzir i pandemiju koja nam sve otežava. Solidarnost nam svima vraća snagu i najstvarnije nas povezuje s realitetom kršenja ili nemogućnosti ostvarenja ljudskih prava”, rekla je Škrabalo.

Iako su na terenu vidljivi spontani suradnički odnosi, nakon tri mjeseca svi su već dosta umorni i potrebno je pronaći novu snagu i nove saveznike.

“Sada je došlo vrijeme za mapiranje dugoročnih strategija, vidjeti s čime će se ići ka državnim institucijama, pronaći aktere koji će se baviti nečim što je dugoročno a ne krizno”, poručila je upraviteljica Zaklade SOLIDARNA.

Nakon prvog dana konferencije i osvrta na pregled stanja ljudskih prava u 2020. godini  izvjesno je da Hrvatska i dalje nema dobre alate za nošenje sa svim kompleksnim izazovima i problemima vezanim uz ostvarivanje ljudskih prava. Kada se na to doda pandemija COVID-19 i potresi, situacija je dodatno zabrinjavajuća.

Drugi dan konferencije održat će se u utorak, 20. travnja od 11 do 15 sati na kojem će održati dvije panel rasprave vezane uz ljudska prava i vladavinu prava u Hrvatskoj. Prvi panel bavit će se utjecajem tužbi za klevetu, sramoćenje i difamaciju na slobodu medija u Hrvatskoj, dok će drugi panel tematizirati zaštitu zviždača ususret transponiranju nove EU direktive. Program konferencije dostupan je ovdje.