#Solidarno može postati naše #NovoNormalno, ako to odlučimo!

Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava i proslave 5 godina djelovanja Zaklade SOLIDARNA, u sklopu Human Rights Film Festivala 2020, te u suradnji s Uredom Europskog parlamenta u Zagrebu, održana je javna online debata #Solidarno kao naše #NovoNormalno?,  u kojoj su stručnjaci i stručnjake raznorodnih disciplina istražili  prilike za trajni iskorak u održivu solidarnost, uzajamnu zaštitu dostojanstva i ljudskih prava uslijed zajedničkog iskustva pandemije i globalne krize. Ima li šanse da se upravo zbog ovog tjeskobnog kolektivnog iskustva krize otvori prilika za solidarnost kao temeljno načelo organizacije proizvodnih, društvenih i političkih odnosa?

O tom velikom i važnom pitanju raspravljali su futurolog Dr.sc. Eamonn Noonan, Global Trends Unit, European Parliament, stručnjaci za održivost dr.sc. Mirjana Matešić, Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj i  dr.sc. Mladen Domazet, Institut za političku ekologiju, profesorica psihologije i socijalnog rada prof.dr.sc. Marina Ajduković, Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu te feministička teologinja i aktivistkinja za zaštitu ljudskih prava mr.sc. Lana Bobić, U dobroj vjeri, uz komentatorske osvrte urednika Faktografa Petra Vidova i članice Hrvatskog debatnog društva Anastazije Stupar.

Aktualna  kriza koja potresa same temelje naših obitelji, zajednica i društava, bolno nas suočava s posljedicama bešćutnosti, eksploatacije prirode i strukturnih nejednakosti, složili su se svi sudionici rasprave. Kao pojedinci i društvo i dalje smo sposobni  iskazati solidarnost, ali i dopustiti da se patnja, nejednakosti, nepravde i nepovjerenja produbljuju. Upravo snažna i prožimajuća tjeskoba jedan je od glavnih blokatora empatije i brige za drugog, kako je naglasila prof. Ajduković. Stoga  danas, kako za vlastodršce tako i za pojedince, prioritet mora biti aktivna i sustavna briga za vlastito i tuđe mentalno zdravlje, odnosno emocionalnu regulaciju ponad vlastitog osjećaja nemoći i/ili ugroženosti. Otvorena pitanja su; 1) kako će ovo kolektivno iskustvo  tjeskobe utjecati na naše osobne i kolektivne  izbore i odnose u budućnosti te, 2) imamo li moralne snage i povjerenja zaista iskoračiti u paradigmu održivosti?

Što je ova kriza promijenila u načinu kako promišljamo, zamišljamo i stvaramo budućnost?

Ako želimo opstati, što kao ljudska vrsta na globalnoj razini, što kao društvo, solidarnost mora postati temelj nove paradigme djelovanja, kako na individualnoj razini, tako i kolektivno, složni su stručnjaci i stručnjakinje. Međutim, solidarnost nije nešto što će se samo pojaviti kao posljedica globalne krize u kojoj se nalazimo – na solidarnosti se mora ciljano i dugoročno raditi, poručila je Anastazija Stupar. Petar Vidov je  istaknuo da se društvo trenutno nalazi u prijelomnoj fazi u kojoj se stara stvarnost urušava, a nova se još nije definirala. Pritom na političkoj sceni postoje dvije struje – jedna zagovara individualizam, dok se druga zalaže za kolektivizam odnosno solidarnost.

O tome koja će od navedenih struja prevagnuti, ovisi opstanak društva, tvrdi Vidov. Lana Bobić naglašava da je prijeko potrebno stvoriti novu paradigmu koja će odgovoriti na suvremene izazove i probleme  – onu koja će znati pomiriti kontradikcije te koja razumije da o individualnom nema govora ako se u obzir ne uzme kolektivno: „NovoNormalno nije pitanje ili-ili, već pitanje povezivanja onoga što se do sada međusobno isključivalo“, smatra Bobić.

Kada se govori iz ekonomske perspektive, za solidarnost nije važna filantropija već preraspodjela vrijednosti, ističe Mirjana Matešić i dodaje da, ako želimo solidaran i održiv sustav u budućnosti, raspodjela resursa mora biti adekvatna za sve sudionike proizvodnog procesa: “Strategija koju gospodarstvo treba promišljati nadilazi covid – klimatske promjene, održivost i uništavanje resursa su teme na kojima će se solidarnost slomiti. Nužna je adekvatna raspodjela na sve sudionike u lancu proizvodnje vrijednosti jer i dalje  globalno svjedočimo da se manji dio trajno bogati dok pola svijeta ne dobiva adekvatnu naknadu.“

U dosadašnjem društvenom djelovanju učinjeno je dosta dugoročnih grešaka zbog orijentacije na kratkoročnu učinkovitost, i to stoga što kratkoročna učinkovitost znači profit, istaknuo je Mladen Domazet: „Za dugoročan opstanak i održivost društva nužno je osmisliti mehanizme kojima se u društvu može postići strukturna promjena, a to znači da se mora povezati obrazovanje,  održivost, digitalni napredak, ali i odnosi moći“.  Iako su predviđanja i planovi odgovora na globalnu krizu poput ove u kojoj se svijet danas nalazi postojala zadnjih 10 godina, stručnjake koji su na to upozoravali nitko nije shvaćao ozbiljno, rekao je dr. Noonann. Pouka koja je izvučena iz takvog pristupa jest da je društveno predviđanje važno, a pritom i propitivanje posljedica odabranih smjerova. Ključno je orijentirati se na dugoročnu dobit, smatra Noonann.

Iako je solidarno djelovanje na krizna stanja pohvalno, ono samo nije dovoljno da osigura sistemsku promjenu, smatra prof. Ajduković te ističe da je uz solidarnost nužno i konstantno propitivanje uzroka nejednakosti te aktivan angažman na njihovom dokidanju. Petar Vidov pritom je naveo da je bitno osvijestiti da društvo kao takvo nema tvorničke postavke, već da funkcionira na temelju zajedničkih dogovora. Nužno je u svakom trenutku propitivati društvene norme, rekonstruirati indikatore kojima se prati društveni razvoj tako da se može dobiti realna slika, te postaviti društveni narativ koji će odrediti smjer nužan za trajnu održivost.

Otvara li nam se, makar na mala vrata,  historijska prilika za stvarni i trajni proboj u paradigmu solidarnosti?  

Kada je riječ o historijskoj prilici da upravo sad kreiramo novu, održivu paradigmu solidarnosti – ponad političkih floskula – koja će omogućiti trajnu održivost društva na globalnoj razini, ali i našu osobnu sigurnost, bitno je istaknuti da se svijet nalazi u svojevrsnoj krizi od 70-ih godina prošlog stoljeća, naglasio je Domazet te dodao da će rješenja koja se sada odaberu ovisiti o tome što smo naučili iz dosadašnjih kriza. Lana Bobić pritom naglašava da solidarnost ne može biti partikularna – ona ili jest ili nije – a o njena održivost ovisi o njenoj inkluzivnosti. Odluke koje su se dosad donosile kao odgovor na krize,  redovito su bile tema razgovora za stolovima iza zatvorenih vrata, a za taj stol nužno je posjesti one kojih se spomenute odluke direktno tiču – marginalizirane skupine čiju realnost vlastodršci i kreatori globalne stvarnosti redovito ignoriraju.

Globalna kriza kojoj svjedočimo, iako utječe na sve, zapravo utječe na svakoga individualno. Ono što je bitno osvijestiti je vlastita povezanost s kolektivom, istaknula je Bobić, te da pojedinac ne može postojati bez društva, kao ni obrnuto. Anastazija Stupar kao temelj osviještenosti navela je obrazovanje, koje se mora promijeniti na način da mlade usmjerava i oblikuje u aktivne, angažirane građane i građanke, svjesne vlastite uloge u društvu, dok je Domazet dodao da je, uz osvještavanje mladih, bitno raditi i na razvijanju svijesti građana i građanki općenito jer je opstanak društva trans-generacijska odgovornost. Također, nužno je istaknuti da solidarno društvo nije ono u kojem onaj tko ima višak nadomješta manjak drugog, već ono u kojem svatko može samostalno zadovoljiti vlastite potrebe.

Građani i građanke koji su pratili raspravu putem ankete su izrazili umjereni optimizam da je solidarnost moguća kao naš novi društveni kod, no pod uvjetom značajnog ulaganja u humanistički odgoj i obrazovanje te daleko veću političku odgovornost za pravedan i održiv razvoj, ponad izbornih ciklusa i  rasta BDP-a, kao što je naglašeno u jednom od mnogih komentara:  „Imajući na umu da je budućnost neizvjesna, u svijetlu izazova poput klimatskih promjena, produbljivanja socijalne nejednakosti, raširenog fake newsa, usavršavanja umjetne inteligencije itd., ukoliko ne ustrajemo u rješavanju uzroka, prepoznavanju problema i edukaciji mladih o angažiranom pristupu svim segmentima života, empatiji, onda solidarnost neće zaživjeti. Solidarnost nam je nužna za preživljavanje, na njoj treba aktivno raditi, ona se neće dogoditi sama od sebe.“

Poveznica na izvornu snimku rasprave na hrvatskom jeziku: https://www.facebook.com/HumanRightsFestival/videos/431138421233656

Video sa simultanim prijevodom:

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp