Zaustavimo pandemiju nasilja nad ženama!

Izjava Autonomne ženske kuće Zagreb i Zaklade SOLIDARNA povodom međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama

Nasilje nad ženama politički je problem i njegovo rješavanje zahtijeva nedvosmislenu političku volju. Unatoč kontinuiranim naporima nevladinih organizacija specijaliziranih za pomoć i podršku ženama koje su preživjele partnersko nasilje i druge oblike rodno uvjetovanog nasilja, država i njezine institucije ne uspostavljaju jasno definiran i učinkovit sustav prevencije i suzbijanja nasilja. U uvjetima sveopće krize uzrokovane pandemijom Covid-19, nasilje nad ženama postaje sve zloćudnije – žešće, češće ali i nevidljivije, što znači da mnoge žrtve ne mogu niti potražiti pomoć, a kamoli pobjeći od nasilnika. Ekonomska kriza produbljena pandemijom onemogućuje žrtvama izlazak iz kruga nasilja, ne postoje osigurani prostori za njihov smještaj, a postojeće mjere ne osiguravaju stambenu sigurnost te ulazak ili povratak na tržište rada.Sa žaljenjem utvrđujemo da čak dvije godine nakon ratifikacije Istanbulske konvencije, a na samom pragu podnošenja prvog izvještaja o njezinoj provedbi,  nije došlo do gotovo nikakvog pomaka.

Brojke u teško prohodnom proračunu ne odražavaju obaveze iz Istanbulske konvencije kojom se zahtijeva sustavno programsko proračunsko financiranje postojećih nevladinih skloništa i savjetovališta koja godinama jedva preživljavaju. Tako su se, naprimjer,  Autonomnoj ženskoj kući Zagreb, prvom skloništu u ovom dijelu Europe, sredstva u posljednjih 10 godina, pa tako i nakon ratifikacije Istanbulske konvencije, kontinuirano smanjivala.

Obećanje Premijera o uspostavljanju „skloništa“ (a zapravo se radi o domovima za odrasle osobe i djecu žrtve nasilja) u šest županija nije niti blizu realizacije.  Mi ne znamo koliko je točno sredstava za ovaj poduhvat osigurano u novom proračunu, niti su razvoj i postavljanje standarda rada ovih usluga smještaja temelji na načelu ravnopravne suradnje i partnerstva s iskusnim ženskim organizacijama koje  već desetljećima vode autonomna skloništa za žene žrtve nasilja.

Partnersko nasilje se i dalje prečesto procesuira kao prekršaj a ne kao kazneno djelo. U praksi često svjedočimo kako se muškarca višestruko pravomoćno prekršajno kažnjava zbog nasilničkog ponašanja prema bivšoj ili sadašnjoj partnerici, no protiv njega se ne pokreće kazneni postupak. Jasno je stoga da ni u specijalnoj niti u generalnoj prevenciji kažnjavanje ne uspijeva. U slučajevima kada nasilje nedvojbeno predstavlja kršenje uvjetne kazne zatvora koja je prethodno u kaznenom postupku izrečena počinitelju nasilja, nasilje se, nažalost, i opet procesuira kao prekršaj. Umjesto da se počinitelju opozove uvjetna osuda i zamijeni je se zatvorskom kaznom, vodi se novi prekršajni postupak.

Unatoč brojnim upozorenjima, i dalje je prisutna loša policijska praksa dvostrukih uhićenja – i žrtve i počinitelja nasilja. Unatoč provedenim edukacijama, policijski službenici ne prepoznaju agresora čak ni u situacijama kada je već prethodno prekršajno ili kazneno proglašen krivim za nasilje. Umjesto da žrtvu štiti, država je tjera da se opravdava i sama brani od neopravdanih optužbi.

Kada je riječ o kažnjavanju partnerskog nasilja, u kojem su počinitelji muškarci, a žrtve žene i njihova djeca, problem je i izricanje minimalnih kazni. Sramotno je da zlostavljači mogu ostvariti i popust od 50% na iznos financijske kazne ako je plate isti dan, a skandalozno da se u posljednje vrijeme zlostavljačima dosuđuju javni radovi umjesto kazne zatvora. Kakva se time poruka šalje jasno je svima. Za nasilje država očito nalazi tisuću opravdanja i olakotnih okolnosti.

Karika koja najviše nedostaje u sustavu jest prevencija nasilja nad ženama i djevojčicama. Bez uvođenja obrazovanja za rodnu ravnopravnost i  sprječavanje rodno uvjetovanog nasilja u odgojno-obrazovni sustav, i dalje će nasilje biti društveno prihvatljivo, a dokazani nasilnici ostajati uglednim građanima.   

U Republici Hrvatskoj još uvijek se primjenjuje rodno neutralan pristup nasilju u partnerskim vezama iako statistike nedvosmisleno pokazuju kako su u najvećem postotku žrtve žene. Nužno je konačno razviti rodno osjetljive mjere i ojačati integriranu podršku žrtvama kroz suradnju svih nadležnih službi – od policije preko socijalne skrbi do zavoda za zapošljavanje –  i to u suradnji sa ženskim nevladinim organizacijama koje pružaju pomoć ženama žrtvama nasilja. Postojeći programi edukacije javnih službenika pokazili su se nedjelotvornima i rodno neosjetljivim. Potrebna je ozbiljna evaluacija dosadašnjih edukacijskih programa u svim ustanovama u koju moraju biti uključene ženske nevladine organizacije s  dugogodišnjim iskustvom rada u ovom području.

Zbog svega navedenog, upućujemo  sljedeće zahtjeve Premijeru, Vladi RH i saborskim zastupnicima te zastupnicama:

1. Tražimo sustavno financiranje suzbijanja nasilja nad ženama već u ovom proračunu i planovima za povlačenje EU fondova!

• Prioritetno, i to u okviru državnog proračuna koji se upravo donosi, treba uvesti sustavno i pravovremeno financiranje već postojećih autonomnih ženskih skloništa i savjetovališta za žene žrtve nasilja. Nedopustivo je da njihov rad ovisi o kratkotrajnim projektima od kojih se neki provode tehnikom „najbržeg prsta“, a ne sustavnim financiranjem.
• Sve ključne mjere suzbijanja nasilja nad ženama hitno prevesti u proračunske stavke na koje se RH obvezala ratifikacijom Istanbulske konvencije i  povezati lokalne, regionalne, nacionalne i EU fondove u svrhu predvidljivosti i stabilnosti financiranja mreže socijalnih usluga, nezavisnih nevladinih organizacija i institucija  nadležnih za suzbijanje nasilja nad ženama.

Tražimo od premijera i ministra financija da na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama precizno informiraju sve nas, građanke i građane Republike Hrvatske, i kažu nam koliko je točno  sredstava u državnom proračunu za 2021. godinu osigurano za borbu protiv nasilja nad ženama. I to, točno i precizno, za koje usluge direktne podrške žrtvama? Koliko sredstava RH planira povući za zaštitu žena od nasilja iz Fonda za oporavak od pandemije te iz kriznih sredstava za upravljanje zdravstvenom krizom? Jesu li planirana sredstva u skladu s predviđenim mjerama i standardima koje propisuje Istanbulska konvencija koju ste s ponosom ratificirali?

2. Tražimo hitno donošenje ključnih strateških dokumenata bez kojih je nemoguće ojačati sve slabe karike sustava zaštite žena od nasilja!  

• Treba donijeti Nacionalnu strategiju borbe protiv svih oblika nasilja nad ženama koja mora biti vezana  uz provedbu Istanbulske konvencije i drugih relevantnih međunarodnih dokumenata na koje se RH obvezala. Usto treba uspostaviti online mehanizam ažurnog praćenja provedbe i proračunskog financiranja.
• Treba pokazati stvarnu političku volju i napokon donijeti Nacionalnu politiku ravnopravnosti spolova koja mora biti temeljnim dokumentom za planiranje financiranja niza mjera iz državnog proračuna i EU fondova usmjerenih na političko, ekonomsko osnaživanje i postizanje pune ravnopravnosti žena te njihove zaštite od rodno uvjetovanog nasilja.

Tražimo od premijera Plenkovića, potpredsjednika Vlade Miloševića  i ministra Aladrovića da pošalju političku poruku svim dužnosnicima tijela u sustavu da  je suzbijanje pandemije nasilja nad ženama nacionalni prioritet  te da ih zaduže i obvežu da najkasnije do 8. ožujka 2021., Međunarodnog dana žena, pripreme i Vladi dostave prijedlog Nacionalne strategije borbe protiv svih oblika nasilja nad ženama i Nacionalne politike ravnopravnosti spolova kao podloge za proračunsko planiranje i povlačenje EU fondova.

Od saborskih zastupnika i zastupnica svih opcija tražimo i očekujemo da iskoriste sve mehanizme saborskog nadzora nad djelovanjem izvršne vlasti i da vrše  pritisak na Vladu da donese ove važne dokumente jer je problem rastućeg nasilja nad ženama problem cijelog društva.

Budući da je zaustavljanje pandemije  nasilja nad ženama obveza svih političara i političarki, predlažemo da Vlada RH i Sabor RH preuzmu kao svakogodišnju obvezu provođenje zajedničke javne kampanje osvještavanja javnosti o rodno uvjetovanom nasilju i mizoginiji koju zatičemo u svim sferama našeg društva: I, naravno, da to rade u partnerstvu s aktivistkinjama, stručnjakinjama, neovisnim institucijama i građankama/građanima širom zemlje.

Samo zajedno možemo zaustaviti pandemiju nasilja nad ženama!

Autonomna ženska kuća Zagreb i  SOLIDARNA – Zakladna za ljudska prava i solidarnost